Uz najtopliju elektroniku, igračke i gadgete, računalne video igre su uvijek na vrhu popisa upravo s njima. Računalne igre spadaju u elitu potrošačkih proizvoda, no neki bi se mogli iznenaditi kad znaju da su proizašle iz vrlo skromnih početaka. Trebalo im je puno vremena da stignu tamo gdje su danas, a vi steknete dublje uvažavanje računalnih igara kada se osvrnete u njihovu povijest.
Teško je i zamisliti da je bilo vremena kada su računala bila rijetka i ne toliko popularna. Vjerojatno je to još teže zamisliti nego što je postojalo vrijeme kada su mobiteli bili veliki i glomazni s antenama na izvlačenje. Naravno, budući da tada računala nisu bila sveprisutna kao danas, ni računalne video igre nisu mogle biti toliko raširene. Tek 70-ih godina prošlog stoljeća računalne igrice počinju se širiti i osvajati, a teško da bi se danas mogle nazvati igrama budući da nisu imale ni grafiku. Oni su se sastojali od jednostavnog čitanja teksta i unosa naredbi. Također su se stvarno igrali samo unutar odabrane zajednice igara. Međutim, tijekom sljedećih nekoliko desetljeća ljudi su postali više zainteresirani za računala, grafika je uvedena u računalne igre i stalno se poboljšavala u ono što sada izgleda, gotovo suparničkih slika u stvarnom životu. Mnoge konzolne video igre također su prilagođene za igranje na računalu uz standardne računalne video igre na tržištu.
Danas se veliki dio računalnih igara igra online. Igre poput masovnih multiplayer online igranja uloga, MMORPG-a, imaju značajno mjesto u pop kulturi, ali s tim razvojem raste i zabrinutost zbog negativnih učinaka igara na pojedince. Neki ljudi su u nekim slučajevima postali ovisni o igrama, živeći uglavnom u virtualnom svijetu, a zanemarujući pravi. Ponekad na kraju ignoriraju osnovne funkcije poput jela i spavanja, te se izoliraju od društvenih kontakata u korist virtualnih interakcija. Osim toga, s boljom grafikom dolaze i realističniji prikazi nasilja, a drugi su zabrinuti zbog utjecaja računalnih videoigara na sve veću agresiju. Još jedan sve veći problem je “stvarnost” svijeta računalnih igara. Tko bi rekao da virtualni svijet nije “stvaran”? Ovo je bila ideja iza nedavnog incidenta u kojem je muškarac bio nevjeran svojoj supruzi kroz online igre. Tvrdio je da to zapravo i nije bila nevjera jer je virtualna, ali mnogi se ne bi složili unatoč tome što su održavali umjetnost virtualnog svijeta.
Kako računalne igre napreduju, sve više prelaze granicu između virtualnog i “stvarnog” života, a mi ćemo nastaviti zamagljivati tu granicu kako ga poboljšavamo, istovremeno pokušavajući očuvati život kakav poznajemo. Igre su doista prešle dug put—nastalo je kao zabava, a sada je postalo nešto puno veće od toga, nešto što se borimo definirati.