Mongoli naseljavaju ravne, travnate stepe Azije; putovali bi sa svojim stadima ovaca, koza i krava. Sa sobom su nosili kućice od filca, koje su nalikovale šatoru koji su zvali Yurt. Današnji mongolski pastiri nastavljaju način života svojih predaka, svojim životima među svojim zavičajima, životinjama i livadama.
Mongolsko je carstvo bilo najveće kopneno carstvo u povijesti. Njezin se teritorij protezao od Žutog mora u istočnoj Aziji do granica istočne Europe. Mongoli, koji su kasnije postali poznati kao Tatari, bili su najbrutalniji osvajači u povijesti. Izvorno su Mongole činila nepravilna nomadska plemena u Mongoliji, Mandžuriji i Sibiru. Uzgajali su ponije, ovce, deve, volove i koze i uglavnom su ih hranili mesom i mlijekom. Svaki je mongolski čovjek bio ratnik, znao je jahati konja i vješto se služiti lukom i strijelom.
Datoteka činjenica: Mongolski su ratnici svojom strogom disciplinom, okretnim konjima i brzim vještinama pucanja strijela ulijevali užas svojim neprijateljima.
KRKA
U bezvodnom kršu Dalmatinske Zagore, svoj put prema moru probila je rijeka Krka, prirodni fenomen krša. Područje rijeke Krke obiluje tragovima drevne naseljenosti. Najstariji nalazi su još iz doba paleolitika. Arheološkim istraživanjima pronađeni su ostaci keramike, kremenih nožića i kostiju. Uz desnu obalu Krke, od Skradina prema Skradinskom buku, nalaze se ostaci vodovoda rimske Scardone, a na širem području i ostaci više staro-hrvatskih utvrda iz 14. stoljeća.
Zrak uz rijeku je čist i tvori egzotičnu mješavinu mirisa vegetacije i bistre vode. Za sunčanih dana nad Skradinskim bukom često se pojavi spektar duginih boja. Umjesto da protrčite, ispod duge se možete okupati. A hrabar i romantičan zagrljaj moguć je uz postranična mala slapišta. Osebujnom ljepotom svog velikog kanjona, kaskadnim tokom, čudesnim sedrenim tvorevinama, špiljama, zelenim dolinama i bujnom vegetacijom, Krka je jedno od najljepših i najomiljenijih izletišta Dalmacije. Iz godine u godinu privlači desetke tisuća posjetitelja, koji ovamo hrle brodom iz Skradina ili cestom prema Drnišu sa ulazima u Lozovcu i kod Roškog slapa. Jedinstvena prirodna ponuda dopunjena je jelima sa roštilja, domaćim proizvodima i suvenirima, a posjetitelji mogu vidjeti i stare, ponovno oživjele kamene mlinice te gospodu u narodnim nošnjama kako rade za tkalačkim strojevima. Baš kao nekad.
Nacionalnim parkom Krka je proglašena 1985. i sedmi je Nacionalni park Hrvatske. Smješten je u cijelosti na području Šibensko-kninske županije, a obuhvaća površinu od 109 km2 uz tok Krke: dva kilometra nizvodno od Knina do Skradina i donji tok Čikole. S potopljenim dijelom ušća duga je oko 72,5 km i po dužini je 22 rijeka u Hrvatskoj. Rijeka Krka izvire u podnožju planine Dinare, 3,5 km sjeveroistočno od Knina podno 22 m visokog, zimi bučnog a ljeti bezvodnog Topoljskog slapa, Velikog buka ili Krčića slapa. Dužina slatkovodnog vodotoka je 49, a bocatog 23,5 km. Značajni pritoci rijeke su Krčić, Kosovčica, Orašnica, Butišnica i Čikola s Vrbom. Sa svojih sedam sedrenih slapova i ukupnim padom od 242 m Krka je prirodni i krški fenomen. Svojim donjim tokom rijeka Krka protječe kroz Prukljansko jezero, te utječe u 9 km dugačak Šibenski zaljev. U NP Krka posebno se ističu dva kulturno povijesna spomenika: Franjevački samostan na otoku Visovcu i manastir Krka, a u nizu slikovitih naselja na poduručju parka najzanimljivi je Skradin, gradić zaštićen kao spomenik kulture.
Skradinski buk- ovaj lokalitet obuhvaća najatraktivniji i za posjećivanje najbolje uređeni dio Nacionalnog parka. Razgledavanje Skradinskog buka je kružno i traje oko 2 sata i uključuje:
-šetnja stazama i mostićima koji prate formiranje slapova
-posjet prezentacijskim sadržajima koji su uključeni u cijenu ulaznice
( razgledavanje mlinica s pripadajućim sadržajom: etno zbirka, stupa, valjavice, mlinovi te tkalačka radionica uz stručnu prezentaciju i demonstraciju)
– ostalo (suvenirica, buffet i sl.)
Obilazak Skradinskog buka nastavlja se izletom isključivo plovilima Javne ustanove parka smještenim na gornjem pristaništu rijeke Krke do otočića Visovac ili do Roškog slapa što se posebno plaća.
Roški slap- po broju posjetitelja drugi je lokalitet Nacionalnog parka “Krka”. Može se posjetiti tijekom cijele godine. Najatraktivniji prilaz vodenim je putem izletničkim plovilima Javne ustanove Nacionalni park “Krka”. Do Roškog slapa može se doći i javnim prometnicama:
1) Šibenik-Pakovo selo-Ključ-Širitovci-Roški slap;
2) Šibenik-Dubravice-Rupe-Laškovica-Roški slap (neasfaltirana u dužini 4 kilometra i
3) Drniš-Roški slap.
Razgledavanje Roškog slapa obuhvaća:
– šetnju pješačkom stazom uz obalu rijeke Krke do pristaništa iznad “Ogrlica” odakle polaze izletnička plovila Javne ustanove Nacionalni park “Krka” u obilazak dijela gornjeg kanjona rijeke.
Izlet na Roški slap u trajanju od četri sata uključuje:
– vožnja gornjim tokom rijeke Krke
– posjet franjevačkom samostanu – crkva i muzej te razgledavanje otočića u trajanju od pola sata
– vožnja kanjonom “Među grede” prema Roškom slapu
– razgledavanje Roškog slapa
Visovac- od Roskog slapa do Skradinskog buka je 13 km dugo jezero. Nakon pitomog i sirokog jezera slijedi prolaz kroz najstrmiji i najimpresivniji dio kanjona Krke zvanog “Grede”. Jedna od okomitih stijena nosi ostatke utvrde Kamicak koju je u 13 st. sagradila obitelj Ugrinic. Na izlazu iz “Greda” ulazi se u prosirenje Visovackog jezera. Jezero je ime dobilo po otocicu osebujne ljepote, Visovcu. Prvi vjerodostojni spomen otoka Visovca darovnica je kralja Ljudevita Anžuvinskog kojom je grad Rog i otok Visovac 1345. godine darovao knezu Budislavu Ugriniću, sinu Ugrina iz Bribira. Otok su pod zaštitom hrvatskih velmoža naselili pustinjaci sv. Augustina koji su na goloj litici izgradili maleni samostan i crkvicu posvećenu sv. Pavlu (14.st.). Ostaci klaustra s bunarom i kapela tih zdanja sačuvani su i danas. Otok Visovac tijekom burne povijesti uvijek je bio oaza mira i molitve na kojem su franjevački samostan i crkva bili tvrđava duhovnosti, morala, vjere, hrvatske kulture i nacionalnog identiteta. Franjevci su na Visovac došli 1445. godine. Otok im je darovao gospodar utvrde Kamička Grgur Utješinović. Zatečeni augustinski samostan franjevci su proširili i preuredili prema svojim potrebama.
Novu crkvu sagradili su na sjevernoj strani samostana, a augustinsku su pretvorili u sakristiju. Crkva je izgrađena pri kraju 15. ili početkom 16. st. ali svakako prije nego što je Visovca potpao pod tursku vlast 1522. godine. Samostan je za vrijeme Kandijskog rata zapaljen i srušen, a crkva je jako oštećena. Nakon rata franjevci se 1672. vraćaju na otok Visovac i započinju obnovu crkve i samostana. Crkva je do 1694. produljena i proširena, a uz staru apsidu nadodana je još jedna (sv. Križa). 1700. izgrađen je dio samostana uz kor, a 1715. izgrađena su dva kata novog krila samostana prema jugu. Najstariji ocuvani detalji su bunarska kruna iz 14. st. te neki dijelovi klaustra 15. st. U samostanu se cuva vrlo vrijedna zbirka knjiga i umjetnina,a izmedju ostalog i 620 turskih dokumenata.
Flora- područje parka Krke pripada južnoeuropskom (mediteranskom i submediteranskom) području, koje se zbog osebujnog položaja te mozaičnog rasporeda različitih tipova staništa odlikuje izuzetno bogatom i raznolikom florom i faunom. Utvrđeno je 860 vrsta i podvrsta biljaka, među kojima je više ilirsko-jadranskih endema. Bogatstvom biljnih vrsta, na kontaktu toplih i suhih te vlažnih i sjenovitih staništa, posebno su zanimljivi Roški slap sa svojom kanjonskom vegetacijom i Skradinski buk koji pruža mogućnosti promatranja biljnih vrsta sedrenih barijera.
Fauna- u rijeci Krki obitava 18 vrsta riba, među kojima je 10 endema, što je svrstava u prirodne spomenike najviše kategorije. Trščaci, ujezereni dijelovi toka i zamočvarene livade obiluju vodozemcima i pticama, a šikare i kamenjari gmazovima. Brojnost vrsta (222), struktura zajednica ptica te veliko značenje Krke za proljetne i jesenske seobe uvrštavaju ju u orninitološki najvrjednija područja Europe. Među sisavcima najvrijednija je fauna šišmiša, koja sadrži 18 vrsta, uglavnom ugroženih ili pred izumiranjem u Europi.
Sedra- je iz vode istaloženi vapnenac koji stalno izgrađuje i podiže sedrene barijere ili pragove i stvara slapove. Proces nastajanja sedre naziva se osedravanje; to je stalan, dinamičan proces međusobnog djelovanja fizikalno-kemijskih čimbenika i živih organizama u vodi. Taloženje sedre odvija se samo u vodama s otopljenim kalcijevim bikarbonatom, pa je prema tome glavni uvjet da do taloženja sedre dođe, dovoljno otopljenog bikarbonata u vodi. Kalcijev bikarbonat u vodi nastaje otapanjem vapnenca ugljičnom kiselinom. Teren kroz koji protječe Krka izgrađen je uglavnom od vapnenca pa voda s ugljičnom kiselinom može na tom terenu stvarati bikarbonatske otopine. Ugljična kiselina dolazi u vodu iz atmosfere preko oborina ili iz slojeva u kojima se raspadaju organske tvari.
Sedra se u rijekama taloži najviše na mjestima gdje se voda rasprskava. Na tim mjestima, uz pomoc ugljične kiseline dolazi do cijepanja bikarbonata i taloženja netopivog karbonata.
U cilju očuvanja prirodnih ljepota, u Parku je zabranjeno:
– ploviti uzvodno od Skradinskog mosta
– kupati se izvan mjesta označenih za kupanje
– ronjenje i lov podvodnom puškom
– rekreacijski ribolov bez propisane dozvole
– lov, hvatanje i uznemiravanje divljači i drugih životinjskih vrsta
– branje i oštećivanje biljaka
– razbijanje i oštećivanje sedre
– kampiranje i loženje vatre
– odlaganje smeća i onečišćavanje vodotoka
– snimanje za komercijalne svrhe
ZDRAVLJE I ČOKOLADA, IDU LI ZAJEDNO?
Mislite li da će rezanje čokolade na manje komadiće, popularne kockice umanjiti rizik od kardiovaskularnih bolesti? Vjerojatno hoće, jer nije isto kada pojedete 300 grama čokolade unutar 24 sata ili kada tih 300 grama rasporedite na tri ili više dana.
Moramo vam reći nešto vrlo zanimljivo. Često konzumiranje manje količine čokolade povezuju ljude s manjom težinom, nižim opsegom struka: kukovima, nižim krvnim tlakom, nižim upalnim procesima i smanjenom pojavom dijabetesa, uz prilično redovitu rutinu fitnesa. Svi podaci potvrđuju zdrav kardiovaskularni profil.
Ljudi koji konzumiraju više čokolade imaju višu razinu energije, izdržljivosti od ostalih ljudi koji konzumiraju na primjer kofein ili energetska pića. Vjerujte, da ljudi koji su konzumirali manje količine čokolade kroz duži period imaju 12 posto manji rizik od kardiovaskularnih bolesti i 25 posto manji rizik od smrti uzrokovane bolešću.
Također, ljubitelji čokolade imaju deset posto manji rizik od odlaska u bolnicu ili smrti povezane s srčanom bolešću. Otkrivamo dramatično smanjenje rizika obolijevanja od srčanih i moždanih udara kada konzumiramo najmanje 100 g čokolade na dan. Nadalje, konzumiranje ove količine čokolade povezano je s 26 posto nižim rizikom od bilo koje epizode kardiovaskularnih bolesti i čak 40 posto nižim rizikom od smrti.
Prijedlozi i ideje za uređenje dječje sobe
Uređenje bebine sobe uzbudljiv je i radostan događaj za sve ukućane, bližu i danju rodbinu, prijatelje, a pogotovo za nove, mlade roditelje. Dakle, znači da se veliki dan rođenja brzo bliži i da ćete uskoro u naručju držati svoje malo blago.
Prije nego taj dođe, priprema njegovog udobnog malog gnijezda uvelike će vas okupirati. Izbor boje spavaće sobe, raspored namještaja, spremišta i sveg silnog pribora često je vrlo velik izazov, ali istodobno i tako ugodan za raditi u iščekivanju bebe.
Dakle, da vam pomognemo, evo nekoliko ideja za pripremu buduće bebine sobe i stvaranje ugodne i slatke atmosfere.
Za sve vas nove roditelje evo kako urediti bebinu sobu.
Prije svega, trebali biste znati da namještaj ne smije preopteretiti sobu, uvijek dječja sobica mora imat dovoljno mjesta, kako se u narodu kaže: „prostora za disanje“.
Morate u samom početku razmišljat da kupite samo najpotrebnije stvari, a to su dječji krevetić, stol za presvlačenje, komoda za noćna buđenja i dojenje. Ostalo je od vrlo malo koristi u prvim mjesecima života vaše bebe.
Stvari za skladištenje je potrebno imati kako bi se vaše male stvari mogle smjestiti i kako bi ih brzo mogli pronaći kada vam zatrebaju. Možete se odlučiti i za kofere, košare koje će osim što će vam ponuditi odlaganje stvari unijeti dašak osvježenja i ukrasa u dječju sobu.
Dječja sobica mora biti funkcionalna i sigurna jer jedino tako roditelji mogu biti zadovoljni i smireni.
Dječja soba svakako mora biti umirujuća i lijepa, ali mora biti i funkcionalna. Doista, beba će tamo provoditi vrijeme, a i vi! Između dojenja, bočice, noćnog buđenja i presvlačenja pelena, morat ćete tamo provesti duge sate. Zbog toga mora biti dobro uređena.
Konačno, ne zaboravite na sigurnosni aspekt sobe. Sakrijte električne utičnice i žice. Beba možda neće moći pristupiti zabranjenim dijelovima sobe odmah, ali neće potrajati dugo. Zato zaštitite je od opasnosti odmah!
Bebe također provode dosta vremena u svojoj sobi, posebno prvih nekoliko mjeseci. Stoga, kako bi prostor bio što zdraviji, odlučite se za ekološke boje bez mirisa i štetnih otapala. Izbjegavajte boje koje sadrže otrovne tvari što je više moguće.
Što se događa kad mrav padne iz zraka?
Na ovo pitanje možete odgovoriti iz bilo kojeg kuta – šaljivog i ljudskog, apsurdno proizvoljnog ili uzvišenog egzistencijalista. Ali budući da je to pitanje fizike, bilo bi razumnije ispitati znanost mrava koji ovdje pada.
Prvi bi odgovor onda mogao biti reći da bi mrav, koji ne bi mogao letjeti da je vrsta bez krila, pao na zemlju – međusobna gravitacija mrava i zemlje povukla bi životinju dolje ubrzanje prema tlu. Tada se mrav sruši na zemlju. Ali na poslu su i druge stvari. Mrav je toliko malen i lagan da njegov pad znatno usporava otpor zraka, odnosno mrav koji pogodi nebrojene molekule zraka. Dakle, dok čovjek koji se bavi zračnim akrobatizmom postiže najveću ili “konačnu” brzinu od 50-90 metara u sekundi, konačna brzina većine mrava je dovoljno spora da se glatko spušta prema tlu, što joj omogućuje da podnese i brzinu pad i utjecaj udara o tlo.
Zapravo, nedavna istraživanja u tropskom Peruu pokazala su da su beskrilni radnički mravi među svjetskim letećim, odnosno kliznim životinjama. Kada se mrav pusti iz zraka, prvo prelazi u vertikalni pad. Ali poput zračnog akrobata u prvoj fazi slobodnog pada, raširi noge kako bi povećao otpor i kontrolirao pad. Mašući nogama kako bi odredio smjer, na kraju prelazi u glatko klizanje od oko 4 metra u sekundi. Očigledno pluta unatrag jer su mu stražnje noge duže od prednjih nogu.
Međutim, fizika se tu ne zaustavlja. Čak i jednostavnim činom ispuštanja mrava iz zraka, dolazi do izražaja složeni skup efekata, reakcija i posljedica. Primjerice, ne smijemo zaboraviti da je gravitacija uzajamni učinak. Kako mrav koji se oslobađa iz zraka pada prema zemlji, istodobno su tlo i mrav vrlo mali, a kretanje Zemlje premalo za mjerenje; ali iz drugih finijih mjerenja možemo biti sigurni da se nešto takvo zapravo dogodilo. Štoviše, kao što Newtonov treći zakon gibanja jasno predviđa, svaka radnja sa sobom donosi jednaku protu-reakciju. Dakle, čin puštanja mrava iz zraka stvara mali odmak koji se ne može otkriti u vašoj ruci.
Kada govorimo o kretanjima koja su premala za otkrivanje, neminovno mislimo na teoriju kaosa i poznati prijedlog Edwarda Lorenza da “lepršanje krila leptira u Brazilu izaziva uragan u Teksasu” – zrak koji započinje sićušnim kretanjem zraka uzrokovanim lepršanje krila leptira. Niz vihora penje se i množi, što rezultira uraganom na prilično udaljenoj udaljenosti. Odnosno, čak i mali događaj, poput ispuštanja mrava iz zraka na zemlju, ima nepredvidive višeznačne posljedice u bilo kojem mjerilu, od sićušnih do gigantskih. U tom je pogledu na određenoj razini zapravo nemoguće reći što će se dogoditi kad mrav padne iz zraka na zemlju.
Einsteinova teorija opće relativnosti dodaje još jedan aspekt ovom naizgled svakodnevnom fenomenu. Einstein je objasnio da gravitacija iskrivljuje tkivo prostora-vremena. Tako će čak i mali pokret mase – mravlje mase prema zemlji – vrlo malo promijeniti tkivo prostora-vremena. I naravno da će pokreti mrava i tla prouzročiti (nezamislivo mali) pomak u vašem vremenskom odnosu s mravom, što pokazuje Einsteinova posebna teorija relativnosti …
U konačnici, odgovor ovisi o tome što želite naučiti.
Gdje su prvi put napravljene igre gladijatora?
Igre gladijatora prvi put, pr. Napravljen je na sprovodu plemenite osobe na stočnoj tržnici u Rimu 264. godine. U koloseumu u Rimu divlje životinje borile su se ujutro, a gladijatori popodne. Te brutalne borbe opravdavale su se time što su tvrdile rimske građane navikavajući ih na krv prolivenu ljudsku sliku, čineći ih tako trajnijima u bitkama.
Gladijatori su bili obučeni ratnici koji su se krvavim borbama zabavljali za stare Rimljane. Gladijatori su se borili koristeći mnogo različitih vrsta oružja, poput mača i štita, mreže i dugog trozuba. Obično bi se borili do smrti, ali ako bi publika mahala maramicom, gubitnikov život mogao bi biti pošteđen.
Datoteka činjenica: Većina gladijatora bili su ratni zarobljenici, robovi ili kriminalci. Robovi su nosili oznake koje opisuju njihove vještine i lijepo ponašanje kako bi im cijene rasle.